Među ostacima solinskih građevina posebno je zanimljiv kompleks nazvan Gradina uz samu rijeku Jadro i istočne zidine rimskoga grada. Crkva neobičnoga tlocrta, sagrađena nad ostacima iz rimskoga doba, nalazi se danas u srednjovjekovnoj utvrdi koju je po nekim autorima (F. Bulić i Lj. Karaman) podigao splitski nadbiskup Ugolino de Mala Branca (1349.-1388.) da bi se Splićani branili od Klišana. Crkva je danas u utvrdi sagrađenoj u vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. stoljeću. Istraživana je 1909.-1911. pa 1923.-1925. godine, a njezin je tlocrt i volumen crtežima prikazao J. Marasović predloživši i uvjerljivu rekonstrukciju. Tu je crkvu M. Prelog prvi, prije gotovo pedeset godina, točno pripisao dobu bizantskog cara Justinijana (527.-567.).
Prihvaćajući tu točnu atribuciju držimo da je crkva bila posvećena Bogorodici koja se, dokazano je to i pisanim vrelima, štovala u Saloni u 6. stoljeću, a crkva u Gradini upravo je iz toga doba. U 10. ili 11. stoljeću bila je popravljena, obnovljena i pregrađena zadržavši ime svoje prve naslovnice. Stara salonitansko – solinska tradicija štovanja Bogorodice sačuvala se sve do danas, pa toj predaji možemo predložiti ovaj slijed. Kad se, naime, u poznije doba zapustilo i zaboravilo štovanje kraljevskih grobova u crkvi sv. Stjepana na današnjem Gospinu Otoku, a crkva u Gradini napustila i urušila, ili se oko nje sagradilo Ugolinovo utvrđenje, štovanje Bogorodice prenosi se na Otok i crkva sv. Stjepana postaje solinska župska crkva. Sasvim je sigurno da crkva u Gradini nije bila u funkciji u 16. stoljeću i, dakako, poslije toga doba.