Rijeka Jadro izvire u podnožju Mosora na 35 metara nadmorske visine, a ulijeva se u solinski zaljev nakon 4,5 km dugog toka. Svojim kratkim tokom oplođuje i donosi život ovom kraju, napajujući osim Solina, grad Split, Kaštela, Trogir i okolna mjesta. U Solinu rijeku Jadro zovu „Solinska Rika”, a zbog njena značaja i događaja iz starohrvatske povijesti, često se naziva i “hrvatskim Jordanom”.
Za vrijednosti rijeke Jadro znali su i davni narodi. Još su stari Iliri gradili kuće pokraj njezina korita i pili vodu kakve na daleko nije bilo. Krijepila ih je kad su odlazili u ratove protiv Rimljana, a Rimljani su zahvaljujući njezinoj vodi sagradili najveći grad na ovoj strani Jadranskog mora.
Vode su se razlijevale vodovodima i fontanama, a privukle su i velikog rimskog cara Dioklecijana da u blizini sagradi svoju palaču i da pije vodu iz te iste rijeke. On se još kao dječak igrao na njezinim obalama i pod starost se vratio rijeci svojeg djetinjstva. Koliko je samo muke i truda potrošeno da bi se sagradio veličanstveni vodovod do Dioklecijanove palače koji je dvostruko duži od rijeke. Možda su u tomu veličina i moć rimskih careva. Barbarski narodi kasnije su porušili vodovod i ponovno su njezine vode tekle samo riječnim koritom. Nakon njih stigli su Hrvati i ona im je postala duhovna snaga. U njezinim vodama pokrštavali su se baš kao u biblijskom Jordanu. Ona je zbog toga simbol primanja kršćanstva, a taj simbol traje i do danas.
Tu je i grob kraljice Jelene koja se umivala u bistroj vodi rijeke Jadro. Ona ju je nadahnula da na otočiću koji tvore njezine vode sagradi crkve u kojima će se kruniti i pokapati hrvatski kraljevi. Zato je mala rijeka Jadro veliki simbol hrvatskog naroda. Iako je potok Sveti Ilija, koji nedaleko utječe u Jadro, gotovo potopio njezine ostatke, Šuplja crkva i danas govori o krunidbi kralja Zvonimira koja se u njoj dogodila 1075. godine.
Na rijeci Jadro su i mlinice u kojima se stoljećima mljelo žito. Većina mlinica je danas utihnula i stoje kao nijemi svjedoci jednog vremena koje je prošlo. Sagrađena u 18. stoljeću, jedina mlinica kroz čije mlinske kolutove još prolazi voda je Gašpina mlinica koja je otvorena za sve posjetitelje i u kojoj možete uživati u prezentaciji običaja i života tog vremena.
POSEBNI REZERVAT „JADRO“
Zbog života i razvoja endemske podvrste Mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana), gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta. Unutar područja pod zaštitom je i zgrada stare hidroelektrane, koja ima kulturnu vrijednost te manja površina koja je postala popularno lokalno izletište. U neposrednoj blizini su i cementna i druga industrija te Dioklecijanov vodovod, kao prvorazredna kulturna vrijednost.